subota, 5. siječnja 2019.

Prirodno rešenje za muškarce (potencija)

Uglavnom za poboljšanje libida i lečenje polnih disfunkcija Rusi su koristili lekovite trave. Savremena naučna istraživanja su dokazala efikasnost mnogih biljnih čajeva i melema, poznatih još od starih vremena. Ovde su samo neki od recepata, čiju su efikasnost proverile generacije
    

                                                                            R  E  C  E  P  T  I:
Iđirot
Koren iđirota (Acorus calamus) podstiče spermatogenezu i pojačava potenciju. Ima tonizirujuće i osnažujuće dejstvo.
Jednu supenu kašiku isitnjenog korena iđirota prelijte sa čašom ključale vode. Ostavite da odstoji 24 sata. Konzumirajte 50 mililitara čaja tri puta dnevno - 30 minuta pre obroka.
Kopriva
Kopriva efikasno pomaže u lečenju impotencije i erektilne disfunkcije. Ona povećava libido i sprečava hormonalni disbalans. Ali zbog velike količine pantotenske kiseline ova biljka je kontraindikativna kod hipertenzije i abnormalnog zgrušavanja krvi.
Dve supene kašike semena koprive prelijte sa 500 mililitara porto vina, pa kuvajte tokom pet minuta. Kada se ohladi, procedite napitak. Uzimajte jednu supenu kašiku leka pre svakog obroka i 50 mililitara pre spavanja.
Dubčac
Dubčac, odnosno podubica (Teucrium chamaedrys) ima snažno uzbuđujuće dejstvo, smatra se efikasnim sredstvom za sprečavanje impotencije, pomaže kod prostatitisa i učestalih polucija.
Pet supenih kašika isitnjene biljke prelijte sa dve čaše ključale vode. Sačekajte da odstoji sat vremena. Konzumirajte 50 mililitara napitka - tri puta dnevno pre jela.
Zlatni koren
Sibirska rodiola ili zlatni koren se preporučuje kod disfunkcije polnih žlezda i prerane ejakulacije.
Jednu čajnu kašičicu zlatnog korena u prahu prelijte sa pola litra ključale vode i kuvajte 15 minuta na slaboj vatri. Ostavite da odstoji 30 minuta. Razblažite napitak čistom vodom u proporciji 1:1. Uzimajte 50 mililitara čaja uz med - četiri puta dnevno.
Peršun
Peršun poboljšava krvotok organa male karlice i stimuliše proizvodnju muškog hormona androgena. Osim toga, pomaže u lečenju prostatitisa.
Jednu supenu kašiku isitnjenog korena peršuna prelijte sa 100 mililitara ključale vode. Ostavite da odstoji deset sati. Uzimajte jednu supenu kašiku proceđenog napitka četiri puta dnevno pola sata pre obroka.
Timijan
Timijan se preporučuje kod slabe pokretljivosti spermatozoida. Ova biljka takođe se koristi u lečenju adenome prostate i upale mokraćne bešike.
Dve supene kašike isitnjenog timijana prelijte sa 200 mililitara maslinovog ulja i kuvajte na pari jedan minut. Sačekajte da se ohladi. Utrljajte melem u oblast međice. Ponavljajte proceduru tri puta nedeljno. Tretman traje mesec dana


REPA KAO LIJEK ZA BRONHITIS A POSEBNO ZA DEKTOKSIKACIJU



Repa je povrtnica koja se brzo razvija. Za ljetnu potrošnju sije se od marta i aprila, a za jesensku i zimsku potrošnju krajem juna i početkom jula. Repa za rast traži dovoljno vlage i ph neutralno zemljište. Veoma je osjetljiva na nedostatak vlage i tada korijen postaje grub i gorak. Ukoliko je zemljište kiselo, repa je osjetljivija na bolesti i štetočine i skraćuje joj se vrijeme čuvanja u skladištu. Repa ne voli direktno đubrenje stajnjakom i dolazi u drugoj godini nakon đubrenja. Ukoliko se đubri stajnjakom, formira šupalj korijen. Dobre predkulture za repu su krompir, krastavac, paradajz, a dobri susjedi su neven, grašak, pasulj, špinat, zelena salata.
Sjetva se obavlja na gredicama visine 10 do 15 cm. Razmak u redu je 5 cm, a između redova 40 cm. Može se posijati i na manji međuredni razmak od 20 cm, ali se tada razmak u redu povećava od 5 do 10 cm. Za 1 m² potrebno je 0,3 g sjemena koje se sije na dubinu od 1,5 do 2cm. Na optimalnoj temperaturi od 18ºC repa niče za 3 do 5 dana. Minimalna temperatura nicanja je od 2 do 5ºC. Da bi se olakšala sjetva, sitno sjeme se miješa sa pijeskom u omjeru 1:10. Mlada biljka može da izdrži i kratkotrajni mraz od -2 do -3ºC, dok su starije biljke nešto otpornije i mogu da izdrže i -5ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj se kreće do 20ºC. Najbolje joj odgovaraju umjereno topla ljeta.
Repu je potrebno redovito zalijevati i đubriti. Tokom sadnje može se na 1 m² dodati i 100 g pepela koji pozitivno djeluje na repu. Nakon 5 do 6 sedmica može se repa vaditi iz zemlje. Najbolje je repu vaditi kada je prečnik korijena od 7 do 10 cm i tada je najukusniji, a može se vaditi i kada je sitniji 4 do 5 cm. Za jesenju i zimsku potrošnju vadi se iz zemlje tokom septembra i oktobra.
Veoma su ukusni i mladi listovi repe. U tu svrhu tokom zime, kada se repa vadi iz zemlje, pojedino korjenje ponovo zasaditi u saksije i staviti na toplo i svijetlo mjesto. Na ovaj način ćemo isforsirati formiranje mladih listova.

Najčešća i najopasnija štetočina repe su buvači, posebno za mlade biljke. Štete od njih se prepoznaju po malim, sitnim rupicama koje prave na listovima. U stanju su da za 3 dana potpuno unište usjev repe. Biljke se mogu posipati pepelom ili tretirati različitim biljnim pripravcima od duvana, bijelog luka, nevena, ljute paprike. Takođe, buvači ne vole vlažno i malčirano zemljište. Osim buvača, veoma često se na repi primjećuju i lisne uši, posebno u proljetnoj proizvodnji.
Ako ste za praznike previše uživali u svakom slanom i slatkom jelu koje se našlo na vašem stolu, onda je sada pravi čas da više kulinarske pažnje posvetite repi. Namirnici koja jednako dobro pliva u tzv. domaćoj kuhinji i modernim jelovnicima te ima sve više zagovornika medu poklonicima jednostavne a zdrave prehrane. Jedan od razloga je dostupnost repe, a drugi koji je usput rečeno puno interesantniji: snažan detoksikacijski učinak zahvaljujući kojemu se nakon konzumiranja ove namirnice organizma ubrzano rješava nakupljenih štetnih tvari a i daje odgovor na pitanje kako smršati na zdrav način.
Repa je vjerojatno najpoznatije korje- nasto povrće iz porodice kupusnjača i odlikuje ju bogata povijest. Latinsko ime joj je Beta vulgaris ssp. crassa, stručnjaci smatraju da potječe s područja Medite­rana, a prvi zapisi o njezinoj upotrebi datiraju još iz 2.000 godine p.n.e. Njezine prehrambene i ljekovite osobi­ne cijenili su Stari Kinezi ali i Rimljani koji su, između ostaloga, repi pripisivali i afrodizijačka svojstva. Danas znamo da je repa sastavni dio tradicionalne japanske kuhinje te nezaobilazni sastojak na američkim, francuskim, njemačkim te norveškim i švedskim stolovima.
Puna je vode i vlakana Mada je jestivo i njezino lišće, kod nas se obično priprema korijen tj. donji dio repe što raste u zemlji. Zato govorimo dal je repa bijele boje, okruglog ili ovalnog oblika i može biti teška od pola do jednog kilograma. Mlada i netom izvađena repa je blagog, gotovo slatkastog okusa dok on kod dozrele postaje Ijutkast. S obzirom da dozrijeva ujesen, svježa repa dostupnoj nam je čitavu zimu, a kisela i tijekc proljeća. Od 100 g sirove i svježe rep čok 87,5 g zauzima voda, 6,7 g odnose se na ugljikohidrate, a 2,8 g na prehrambena vlakna. Sa 100 g repa tako u organizam unosimo tek 42 kcal, čime se ona svrstava među poželjne namirnice u različitim dijetama za mršavljenje. Zbog značajne doze vlakana česti je zimski saveznik u rješa­vanju probavnih problema, ali i očuvanju zdravlja crijeva te jačanju tjelesne obrane. Ipak, najpoznatija je po djelotvornom či­šćenju organizma što joj je priskrbilo naziv apsolutnog šampiona detoksikacije. Bogata je, naime, glukozinola- tima – fitotvarima koje ubrzanim funkcionira­njem enzima pospješu­ju tjelesni metabolizam i izbacivanje štetnih tvari iz organizma.
Jaki antioksidativni dvojac


Slabije je poznato da je repa dobar izvor minerala, od željeza i magnezi­ja koji su važni za dobru krvnu sliku i rad srca, do kalcija i fosfora neophodnih za zdravlje naših kosti i zubi. Amerikanci su potvrdili i njezin zavidan vitaminski status, tako prema USDA Nutrient Database sadrži značajne količine vitamina B3, B6 te posebno B9 (folne kiseline), ali i dosta vitamina C te beta karotena. S obzirom da su beta karoten i vitamin C poznati antioksidansi koji djelotvorno sprečavaju prijevremeno starenje i propadanje tkiva, ali ujedno pomažu i u zaštiti od raka te srčanožilnih bolesti, o repi se u posljednje vrijeme govori i kao o antikancerogenoj namirnici. U narodnu je odavno poznata kao sredstvo protiv zatvora te izvrstan čistač jetre, žučnog mjehura i žučnih puteva. Nerijetko se koristi i za podizanje tjelesne obrane, posebno od virusnih i bakterijskih infekcija koje vrebaju u hlad­nom dijelu godine.
Može sirova, ali i kisela
Najviše hranjivih sa­stojaka ima u svježoj repi. Mlada i oguljena repa, prerezana napola može se peći ili karamelizirati sa šećerom i maslacem. Od svježe i oguljene te narezane na re­zance obično radimo salatu, a možemo je i kuhati na pari ili vodi te uz dodatak vrhnja pripremiti umak ili prilog pečenom mesu. Najčešće se od sirove repe radi juha ili varivo. No, ona se poput kupusa može i kiseliti, a takva kisela repa je nešto siromašnija vitaminima, no zato bogatija prehrambenim vlaknima i minera­lima, posebno natrijem. Zato je posebno draga osobama s niskim krvnim tlakom ili sporom stolicom. Obično kiselu repu pri­premamo s grahom, krompirom, ječmom te svježim svinjskim ili suhim mesom.
PROBAJTE! STO VAS KOŠTA? SMRŠAJTE
Narodna medicina ukazuje na dvije važne zdravstvene blago­dati repinog soka. Provjerite.


Kako nam repa može pomoći?
  • Repa  je odličan lijek za mnoge bolesti. Jedna od njih je i bronhitis. Naime, pire od repe kuhan u mlijeku (najbolje kozjem) koristio se za ublažavanje simptoma bronhitisa. Osim toga, juha od repe, po receptu naših baka, itekako će nam dobro doći ako imamo problema s bolesnim plućima, prehladom, ali i bilo kojim drugim problemom vezanim za dišne organe.Vanjski čirevi, ali i bilo koje druge kožne tegobe kao što su rane, ozebline i sl. mogu se tretirati oblozima od repe. Sve što trebate je zgnječiti repu s kruhom i mlijekom i staviti na bolno mjesto. Repa je odlična u pročišćavanju i dezinficiranju.