Borove iglice

Borove iglice vjerojatno nisu najočitiji izbor u potrazi za ljekovitim biljem, ali sadrže iznenađujuće visoke količine C vitamina u odnosu na ostale vrste drveća. Bor je ujendo crnogorično stablo rasprostranjeno po čitavoj Europi zbog čega su njegove iglice zaista lako dostupne svima.

Kao što je poznato, vitamin C od ključne je važnosti za ljudski imunološki sustav jer stimulira proizvodnju bijelih krvnih stanica koje se bore protiv upalnih stanja organizma. 

Također, C vitamin jedan je od najvažnijih komponenti kolagena koji je nužan za stvaranje novih i regeneraciju oštećenih stanica organizma. Osim C vitamina, borove iglice bogate su vitaminom A te karotenoidima zbog čega mogu pomoći u liječenju i ublažavanju nekih medicinskih problema.

Med od borovih iglica – recept

• 1 kg iglica bora, jele ili smreke,

• 1 kg šećera ili med

• 1.limun

Uzmete jednu staklenku i stvaljajte  red borovih iglica  pa red  šećera sve do vrha.

Zatvorite staklenku i ostavite na sunčanom mjestu oko  trideset dana.

Povremeno  okrenite staklenku. 

Zbog velike količine C vitamina, proizvodi od borovih iglica mogu se koristiti kao preventiva protiv prehlade i gripe u zimskim mjesecima, a također i pomoći u liječenju istih zbog regenerativnih sposobnosti kolagena.

Borove iglice također sadrže aktivne sastojke koji potiču iskašljavanje te tako izbacivanje sekreta iz dišnih puteva čime pospješuju liječenje upale grla i bronhitisa, a može pomoći i u ublažavanju simptoma astme.

Istovremeno, antiseptičko djelovanje esencijalnih ulja iz borovih iglicauništava patogene bakterije sprječavajući širenje infekcije dišnih puteva.

Visoke koncentracije vitamina A i karotenoida koji djeluju blagotvorno na zdravlje očiju, sprječavajući pojavu mrene i degeneraciju makule, što su najčešći problemi vida u starijoj životnoj  

Vitamin A važan je i u očuvanju zdravlja kože jer njegova antioksidativna svojstva uništavaju štetne slobodne radikale te ubrzavaju regeneraciju stanica kože, zbog čega proizvodi od borovih iglica mogu pospješiti liječenje ožiljaka od akni te usporiti nastanak bora.

Iako se od suhih borovih iglica može skuhati klasičan blagotvorni čaj, manje je poznato kako nam one mogu poslužiti i u pripremi  meda odnosno sirupa koji se može koristiti svakodnevno uz prethodnu jednostavnu pripremu.

Priprema meda od borovih iglica ne zahtijeva mnogo vremena i sastojaka, ali med treba odležati 40 dana na suncu prije upotrebe, što treba imati na umu kada planirate početak njegova korištenja.

Nemojte ga koristiti kao dodatak čajevima jer će vruća voda ukloniti većinu aktivnih zdravih sastojaka.

Med od borovih iglica smiju koristiti i djeca starija od 1 godine.

Trudnice ne smiju koristiti proizvode od borovih iglica ili drugih zimzelenih biljaka jer određeni aktivni sastojci u njima mogu naštetiti plodu.

.

LJekovita svojstva jagode (kostobolja,kamen u bubrezima)

Ljekovita svojstva jagode poznata su još od antičkih vremena. Osim ploda, za liječenje se može koristiti korijen i  lišće jagode. Čaj od lišća jagode stoljećima se rabi kao lijek protiv probavnih smetnji, ekcema, upale grla, gripe i prehlade te u liječenju kostobolje.

Jagode je najbolje jesti svježe, natašte ili između obroka. Jedu li se nezašećerene, odlično gase žeđ, a smiju ih jesti i dijabetičari. Želite li pročistiti organizam, počastite se navečer većom porcijom jagoda (naravno, bez dodavanja šećera ili šlaga), i ujutro ćete se probuditi svježi, odmorni i puni energije za predstojeći dan.

Budući da posjeduju svojstva analgetika, uhvati li vas glavobolja, ne posežite odmah za aspirinom; pokušajte sa zdjelicom svježih jagoda, jer za razliku od aspirina koji sadrži acetilsalicilnu kiselinu, jagode sadrže prirodne salicilate. Također, zahvaljujući protuupalnim, antipiretskim i antibakterijskim svojstvima, jagode će nam poslužiti pri ublažavanju upalnih procesa, za sniženje temperature i  kod mišićnih bolova.

Odlično su sredstvo protiv opekotina.

Jagode sadrže obilje C vitamina, te A vitamin, vlakna, željezo i folnu kiselinu koja je, između ostaloga, nužna trudnicama ili ženama koje planiraju trudnoću.Jagode mogu pomoći:

• kod oporavka nakon bolesti• za jačanje imuniteta• kod bolesti žući i jetre• kao prevencija želučanih bolesti• kod artritisa i reume• u liječenju anemije• kod bubrežnih kamenaca• kod povećanog kolesterola i krvnog tlaka.Elaginska kiselina je prisutna u crvenom voću i bobicama, uključujući maline, jagode, kupine i brusnice. Istraživanja su pokazala da konzumacija jagoda može spriječiti nastanak raka dojke, jednjaka, kože, debelog crijeva, prostate i gušterače. Točnije, elaginska kiselina sprječava širenje stanica raka te se može vezati na stanice koje uzrokuju rak i tako spriječiti njihovo negativno djelovanje.

Jagode za uljepšavanje

Jagodama se možete poslužiti i za uljepšavanje, što ne znači da biste se poput čuvene Madame Tallien iz Napoleonovog društvenog kruga, trebali kupati u soku načinjenom od desetak kilograma jagoda.

Budući da čisti i njeguje kožu te ju, zahvaljujući vitaminu C i A održava glatkom i napetom, natrljajte lice jagodom, koju ćete poslije isprati prvo mlakom, a zatim hladnom vodom.

Jagoda je korisna i u borbi protiv celulita.

Naime, vitamini C i A su antioksidansi, a oni usporavaju starenje i gubitak elastičnosti tkiva, te uništavaju slobodne radikale, pa će redovno konzumiranje jagoda  ubrzati cirkulaciju i pomoći u borbi protiv tog estetskog nedostatka mnogih žena. 

Vodite li, pak, upornu bitku s viškom kilograma, razveselit će vas vijest da jagode ubrzavaju metabolizam i smanjuju apetit, a usto su niskokalorične. Jasno, pod uvjetom da ih ne jedete posute obiljem šećera ili prelivene šlagom. Želite li smršavjeti, a pritom si priuštiti i ekstravagantan gastronomski užitak, pospite ih s malo crnog ili zelenog papra.

Prirodno rešenje za muškarce (potencija)

Uglavnom za poboljšanje libida i lečenje polnih disfunkcija Rusi su koristili lekovite trave. Savremena naučna istraživanja su dokazala efikasnost mnogih biljnih čajeva i melema, poznatih još od starih vremena. Ovde su samo neki od recepata, čiju su efikasnost proverile generacije

                                                                            R  E  C  E  P  T  I:

Iđirot

Koren iđirota (Acorus calamus) podstiče spermatogenezu i pojačava potenciju. Ima tonizirujuće i osnažujuće dejstvo.

Jednu supenu kašiku isitnjenog korena iđirota prelijte sa čašom ključale vode. Ostavite da odstoji 24 sata. Konzumirajte 50 mililitara čaja tri puta dnevno - 30 minuta pre obroka.

Kopriva

Kopriva efikasno pomaže u lečenju impotencije i erektilne disfunkcije. Ona povećava libido i sprečava hormonalni disbalans. Ali zbog velike količine pantotenske kiseline ova biljka je kontraindikativna kod hipertenzije i abnormalnog zgrušavanja krvi.

Dve supene kašike semena koprive prelijte sa 500 mililitara porto vina, pa kuvajte tokom pet minuta. Kada se ohladi, procedite napitak. Uzimajte jednu supenu kašiku leka pre svakog obroka i 50 mililitara pre spavanja.

Dubčac

Dubčac, odnosno podubica (Teucrium chamaedrys) ima snažno uzbuđujuće dejstvo, smatra se efikasnim sredstvom za sprečavanje impotencije, pomaže kod prostatitisa i učestalih polucija.

Pet supenih kašika isitnjene biljke prelijte sa dve čaše ključale vode. Sačekajte da odstoji sat vremena. Konzumirajte 50 mililitara napitka - tri puta dnevno pre jela.

Zlatni koren

Sibirska rodiola ili zlatni koren se preporučuje kod disfunkcije polnih žlezda i prerane ejakulacije.

Jednu čajnu kašičicu zlatnog korena u prahu prelijte sa pola litra ključale vode i kuvajte 15 minuta na slaboj vatri. Ostavite da odstoji 30 minuta. Razblažite napitak čistom vodom u proporciji 1:1. Uzimajte 50 mililitara čaja uz med - četiri puta dnevno.

Peršun

Peršun poboljšava krvotok organa male karlice i stimuliše proizvodnju muškog hormona androgena. Osim toga, pomaže u lečenju prostatitisa.

Jednu supenu kašiku isitnjenog korena peršuna prelijte sa 100 mililitara ključale vode. Ostavite da odstoji deset sati. Uzimajte jednu supenu kašiku proceđenog napitka četiri puta dnevno pola sata pre obroka.

Timijan

Timijan se preporučuje kod slabe pokretljivosti spermatozoida. Ova biljka takođe se koristi u lečenju adenome prostate i upale mokraćne bešike.

Dve supene kašike isitnjenog timijana prelijte sa 200 mililitara maslinovog ulja i kuvajte na pari jedan minut. Sačekajte da se ohladi. Utrljajte melem u oblast međice. Ponavljajte proceduru tri puta nedeljno. Tretman traje mesec dana

REPA KAO LIJEK ZA BRONHITIS A POSEBNO ZA DEKTOKSIKACIJU

Repa je povrtnica koja se brzo razvija. Za ljetnu potrošnju sije se od marta i aprila, a za jesensku i zimsku potrošnju krajem juna i početkom jula. Repa za rast traži dovoljno vlage i ph neutralno zemljište. Veoma je osjetljiva na nedostatak vlage i tada korijen postaje grub i gorak. Ukoliko je zemljište kiselo, repa je osjetljivija na bolesti i štetočine i skraćuje joj se vrijeme čuvanja u skladištu. Repa ne voli direktno đubrenje stajnjakom i dolazi u drugoj godini nakon đubrenja. Ukoliko se đubri stajnjakom, formira šupalj korijen. Dobre predkulture za repu su krompir, krastavac, paradajz, a dobri susjedi su neven, grašak, pasulj, špinat, zelena salata.

Sjetva se obavlja na gredicama visine 10 do 15 cm. Razmak u redu je 5 cm, a između redova 40 cm. Može se posijati i na manji međuredni razmak od 20 cm, ali se tada razmak u redu povećava od 5 do 10 cm. Za 1 m² potrebno je 0,3 g sjemena koje se sije na dubinu od 1,5 do 2cm. Na optimalnoj temperaturi od 18ºC repa niče za 3 do 5 dana. Minimalna temperatura nicanja je od 2 do 5ºC. Da bi se olakšala sjetva, sitno sjeme se miješa sa pijeskom u omjeru 1:10. Mlada biljka može da izdrži i kratkotrajni mraz od -2 do -3ºC, dok su starije biljke nešto otpornije i mogu da izdrže i -5ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj se kreće do 20ºC. Najbolje joj odgovaraju umjereno topla ljeta.

Repu je potrebno redovito zalijevati i đubriti. Tokom sadnje može se na 1 m² dodati i 100 g pepela koji pozitivno djeluje na repu. Nakon 5 do 6 sedmica može se repa vaditi iz zemlje. Najbolje je repu vaditi kada je prečnik korijena od 7 do 10 cm i tada je najukusniji, a može se vaditi i kada je sitniji 4 do 5 cm. Za jesenju i zimsku potrošnju vadi se iz zemlje tokom septembra i oktobra.

Veoma su ukusni i mladi listovi repe. U tu svrhu tokom zime, kada se repa vadi iz zemlje, pojedino korjenje ponovo zasaditi u saksije i staviti na toplo i svijetlo mjesto. Na ovaj način ćemo isforsirati formiranje mladih listova.

Najčešća i najopasnija štetočina repe su buvači, posebno za mlade biljke. Štete od njih se prepoznaju po malim, sitnim rupicama koje prave na listovima. U stanju su da za 3 dana potpuno unište usjev repe. Biljke se mogu posipati pepelom ili tretirati različitim biljnim pripravcima od duvana, bijelog luka, nevena, ljute paprike. Takođe, buvači ne vole vlažno i malčirano zemljište. Osim buvača, veoma često se na repi primjećuju i lisne uši, posebno u proljetnoj proizvodnji.

Ako ste za praznike previše uživali u svakom slanom i slatkom jelu koje se našlo na vašem stolu, onda je sada pravi čas da više kulinarske pažnje posvetite repi. Namirnici koja jednako dobro pliva u tzv. domaćoj kuhinji i modernim jelovnicima te ima sve više zagovornika medu poklonicima jednostavne a zdrave prehrane. Jedan od razloga je dostupnost repe, a drugi koji je usput rečeno puno interesantniji: snažan detoksikacijski učinak zahvaljujući kojemu se nakon konzumiranja ove namirnice organizma ubrzano rješava nakupljenih štetnih tvari a i daje odgovor na pitanje kako smršati na zdrav način.

Repa je vjerojatno najpoznatije korje- nasto povrće iz porodice kupusnjača i odlikuje ju bogata povijest. Latinsko ime joj je Beta vulgaris ssp. crassa, stručnjaci smatraju da potječe s područja Medite­rana, a prvi zapisi o njezinoj upotrebi datiraju još iz 2.000 godine p.n.e. Njezine prehrambene i ljekovite osobi­ne cijenili su Stari Kinezi ali i Rimljani koji su, između ostaloga, repi pripisivali i afrodizijačka svojstva. Danas znamo da je repa sastavni dio tradicionalne japanske kuhinje te nezaobilazni sastojak na američkim, francuskim, njemačkim te norveškim i švedskim stolovima.

Puna je vode i vlakana Mada je jestivo i njezino lišće, kod nas se obično priprema korijen tj. donji dio repe što raste u zemlji. Zato govorimo dal je repa bijele boje, okruglog ili ovalnog oblika i može biti teška od pola do jednog kilograma. Mlada i netom izvađena repa je blagog, gotovo slatkastog okusa dok on kod dozrele postaje Ijutkast. S obzirom da dozrijeva ujesen, svježa repa dostupnoj nam je čitavu zimu, a kisela i tijekc proljeća. Od 100 g sirove i svježe rep čok 87,5 g zauzima voda, 6,7 g odnose se na ugljikohidrate, a 2,8 g na prehrambena vlakna. Sa 100 g repa tako u organizam unosimo tek 42 kcal, čime se ona svrstava među poželjne namirnice u različitim dijetama za mršavljenje. Zbog značajne doze vlakana česti je zimski saveznik u rješa­vanju probavnih problema, ali i očuvanju zdravlja crijeva te jačanju tjelesne obrane. Ipak, najpoznatija je po djelotvornom či­šćenju organizma što joj je priskrbilo naziv apsolutnog šampiona detoksikacije. Bogata je, naime, glukozinola- tima – fitotvarima koje ubrzanim funkcionira­njem enzima pospješu­ju tjelesni metabolizam i izbacivanje štetnih tvari iz organizma.

Jaki antioksidativni dvojac

Slabije je poznato da je repa dobar izvor minerala, od željeza i magnezi­ja koji su važni za dobru krvnu sliku i rad srca, do kalcija i fosfora neophodnih za zdravlje naših kosti i zubi. Amerikanci su potvrdili i njezin zavidan vitaminski status, tako prema USDA Nutrient Database sadrži značajne količine vitamina B3, B6 te posebno B9 (folne kiseline), ali i dosta vitamina C te beta karotena. S obzirom da su beta karoten i vitamin C poznati antioksidansi koji djelotvorno sprečavaju prijevremeno starenje i propadanje tkiva, ali ujedno pomažu i u zaštiti od raka te srčanožilnih bolesti, o repi se u posljednje vrijeme govori i kao o antikancerogenoj namirnici. U narodnu je odavno poznata kao sredstvo protiv zatvora te izvrstan čistač jetre, žučnog mjehura i žučnih puteva. Nerijetko se koristi i za podizanje tjelesne obrane, posebno od virusnih i bakterijskih infekcija koje vrebaju u hlad­nom dijelu godine.

Može sirova, ali i kisela

Najviše hranjivih sa­stojaka ima u svježoj repi. Mlada i oguljena repa, prerezana napola može se peći ili karamelizirati sa šećerom i maslacem. Od svježe i oguljene te narezane na re­zance obično radimo salatu, a možemo je i kuhati na pari ili vodi te uz dodatak vrhnja pripremiti umak ili prilog pečenom mesu. Najčešće se od sirove repe radi juha ili varivo. No, ona se poput kupusa može i kiseliti, a takva kisela repa je nešto siromašnija vitaminima, no zato bogatija prehrambenim vlaknima i minera­lima, posebno natrijem. Zato je posebno draga osobama s niskim krvnim tlakom ili sporom stolicom. Obično kiselu repu pri­premamo s grahom, krompirom, ječmom te svježim svinjskim ili suhim mesom.

PROBAJTE! STO VAS KOŠTA? SMRŠAJTE

Narodna medicina ukazuje na dvije važne zdravstvene blago­dati repinog soka. Provjerite.

Kako nam repa može pomoći?

• Repa  je odličan lijek za mnoge bolesti. Jedna od njih je i bronhitis. Naime, pire od repe kuhan u mlijeku (najbolje kozjem) koristio se za ublažavanje simptoma bronhitisa. Osim toga, juha od repe, po receptu naših baka, itekako će nam dobro doći ako imamo problema s bolesnim plućima, prehladom, ali i bilo kojim drugim problemom vezanim za dišne organe.Vanjski čirevi, ali i bilo koje druge kožne tegobe kao što su rane, ozebline i sl. mogu se tretirati oblozima od repe. Sve što trebate je zgnječiti repu s kruhom i mlijekom i staviti na bolno mjesto. Repa je odlična u pročišćavanju i dezinficiranju.

ZA KILO OVE BILJKE PLAĆAJU 2.000 EVRA

Žen-šen je tradicionalni psihofizicki tonik i stimulans. Koristi se kao opšti tonik, sredstvo za povećanje otpornosti organizma prema raznim stresnim situacijama i bolestima. Primena žen-šena odlaže pojavu zamora i poboljšava fizicke sposobnosti. 

Iako je prirodno stanište ove biljke Azija, Kina pre svih, tamo je više slobodno u prirodi nema! Zbog svojih svojstava ljudi se bukvalno bore oko njenog sakupljanja. Oni koje se profesionalno bave uzgojem, često kupuju čopore pasa, imaju osmatračnice kao i orjužje. Pored svega toga, kradice žen šena pokušavaju da provale na tuđi posed i uzmu dragoceno korenje. Uzgajivačima problem predstavlja i teren pogodan za uzgoj, koji je više brdovitog i visinskog tipa, pa je lopovima olakšan posao. Sa druge strane, zbog pogodnog terena i u SAD je uzgoj žen šena unosan i popularan posao. Postoje specijalizovane radnje za otkup ove biljke u koje dolaze ljudi sa kofama iz celog sveta. Konkurencija je ogromna, ali kako neki kažu, posla i dalje ima za sve. 

Da li je moguće ovde uzgajati žen šen?

Teško je, ali nije nemoguće. Da krenemo prvo od semena, definitivno ga morate poručiti iz inostranstva. Cena semenu nije skupa i to ne predstavlja problem, ali morate znati proceniti kvalitet istog. Druga stvar je naći pogodno zemljište. Najbolji znak da bi žen šen mogao uspeti je pronalazak velike količine paprati na nekoj površini. Dalje, vrlo je bitno da biljka bude u hladu, pa pored paprati bilo bi potrebno i da je pokriva debeli hlad od recimo bukve ili topole. Naravno vrlo je bitno da uzgoj ove biljke bude vaša velika tajna, jer zbog cene koju vidite predmet je krađa, takođe nađite najbolji način da vašu biljku zaštitite od glodara. Najbolje je zasaditi ga u jesen, a krajem proleća moćićete videti koje semenje vam je uspelo a koje nije. Neko će se osušiti, neko će pojesti glodari a neko će razviti cvetove sličnim jagodinim. Posle tog uspeha, jedino što vam je potrebno je strpljenje. Posle 8-10 godina, vaš žen šen će biti spreman za vađenje. A do tada ko zna koja će cena biti po kilogramu, jer je ona u konstantnom porastu! 

Lekovita svojstva

Prema zapisima kineske medicine, žen šen delotvorno leci, izmedu ostalog, impotenciju i poremecaje krvnog pritiska (na poseban na nacin: snižava pritisak osobama koje pate od povišenog krvnog pritiska, a povisuje onima koji imaju problema s niskim pritiskom). Isto tako, žen šen povoljno deluje na slabokrvnost, upalne bolesti zglobova, probavne smetnje, otklanja nesanicu, umor i cirkulacijske smetnje te sprecava hipoglikemiju (pomanjkanje šecera u krvi). Pored navedenog, uticajem na žlezde s unutrašnjim izlucivanjem (endokrine žlezde), žen šen posebno pomaže u potpunom iskorištavanju vitamina i mineralnih materija u organizmu. Bez vitamina i minerala organizam ne može preraditi i pretvoriti u energiju šecera i masti, odnosno belancevine u nužne gradivne materije. Uzimanje žen šena može koristi svima, bez obzira na starost i pol, koristan je za lecenje bolesti i kao preventiva.
1-2 gr suvog korena konzumirati svakog dana skuvanog kao caj ili u supi. Dodajte komadice sušenog korena žen šena u šolju vrele vode i ostavite da odstoji 4-5 minuta (u zavisnosti koliko želite da caj bude "jak"). Komadice korena možete iskoristiti još 2-3 puta za ovakvu pripremu caja, a zatim ih možete pojesti. 

Potrebno je upozoriti na jednu karakteristiku žen šena: niske doze povisuju, dok visoke doze snižavaju krvni pritisak! Važno je znati i da je dovoljno delotvoran oblik ekstrakta žen šena u obliku tableta ili kapsula, a najdelotvorniji je u obliku tinktura – ekstrakta. Preparati žen šena u pravilu se uzimaju na prazan želudac, s mnogo tecnosti, jer samo tako mogu u punoj meri manifestovati svoja lekovita svojstva.

Kako pomoću rotkve očistit jetru

Rotkva je dvogodišnja je biljka. U prvoj godini razvije hipokotilski gomolj, u donjem dijelu je korijen, a na vrhu vrlo skraćena stabljika s rozetom izduženog, dlakavog lišća. Gomolj može biti okruglog, ovalnog ili valjkastog oblika. Izvana je načešće crne boje, ali ima kultivara smeđe i krem bijele boje. Unutrašnje tkivo je bijelo, sočno i jedro. Na cvjetnoj stabljici visine 1,5 m, nalaze se grozdaste cvati s cvijetovima bijele, ružičaste ili ljubičaste boje. Plod je komušica s oko 6 – 8 sjemenki. U 1 g može biti 100 – 160 sjemenki.

Zahvaljujući svom mirisu i okusu, u prehrani se koristi uglavnom kao aperitiv, potiče apetit i pojačava lučenje želučanog soka. Teže se probavlja te je stoga treba što više usitniti. Povoljno djeluje na izlučivanje sluzi iz dišnih organa pa se preporučuje kod bronhitisa, prehlade i kašlja. 

Minimalna temperatura za klijanje iznosi 1 – 2 ºC, a pri 20 ºC niče već za 2 dana. Optimalna temperatura za rast i razvoj iznosi 15 – 20 ºC.

Za kasnu proljetnu i ljetnu sjetvu potrebno je navodanjavanje da se omogući jednolično nicanje.

Najbolje uspijeva na srednje teškim, ilovastim tlima, bogatim humusom, dobre strukture i propusnosti uz pH 5,6 – 7.

Rotkva se ne smije sijati na istome mjestu 3 do 4 godine, niti joj smije prethoditi druga kupusnjača. Uzgaja se nakon kulture gnojene organskim gnojem.  

Tlo se obrrađuje na 20 – 30 cm dubine, formiraju se gredice, površina izravna i obradi frezom, a prema potrebi i lagano povalja.

Gnojidba rotkve usklađuje se prema planiranom prinosu i zalihama hraniva u tlu. Dušik se primjenjuje u više navrata da se izbjegne prenagli rast, koji može uzrokovati spužvasti korijen. Za ostvarenje prosječnog prinosa od 100 kg/100 m2 rotkve preporučuje se gnojidba s 0,25 kg dušika, 0,1 kg fosfora i 0,5 kg kalija. 

Međuredna kultivacija i navodnjavanje kišenjem poslije sjetve i tijekom vegetacije osigurava stabilan prinos i kvalitetu rotkve.

Najčešće se uzgaja izravnom sjetvom, ali je moguć i uzgoj iz presadnica. Sije se na otvoreno kada se temperatura ustali iznad 12 ºC, što u kontinentalnom području bude u drugoj polovici travnja. Može se sijati sve do sredine srpnja, pa se može uzgajati i kao postrni usjev nakon ranog krumpira, graška ili žitarica. Sije se na gredice uz razmak 25x20 cm, odnosno 20 sjemenki po m2. Ovisno o krupnoći sjemena i načinu sjetve potrebno je 4 – 8 kg sjemena po hektaru.

Rani kultivari beru se 50 – 60 dana nakon sijanja. Na lakšim se tlima rotkva može čupati ili vaditi odgovarajućim iskapačem. Jesenska rotkva obično se vadi u listopadu ili početkom studenoga, odstranjuje se lišće i pakira u duboke letvarice ili mrežaste vreće od sintetskih vlakana za opremu na tržište. Prinosi mogu iznositi od 20 – 50 kg/ha.

Slaže se u vezice ili nakon obrezivanja lišća pere i pakira u perforirane PE vrećice za jediničnu prodaju. Rana rotkva s lišćem može se skladištiti do 2 tjedna pri temperaturi od 0 ºC i relativnoj vlazi zraka 95 %, a bez lišća do mjesec dana. Jesenska rotkva najčešće se skladišti u podrumima i trapovima, gdje se može održati 4 – 6 mjeseci.

Narodna medicina nudi jednostavne recepte pod uslovom da je jetra zdrava. Čišćenje nije uputno jedino ako u jetri i žučnoj kesi ima kamenčića, ako osoba ima dijabetes, prehladu, grip i druge zarazne bolesti, oseća opštu slabost ili se pogoršava neka od hroničnih bolesti. Isto se odnosi i na osobe pod stresom, trudnice i majke koje doje bebu.

n Iscedite sok od 10 kg oprane i neoguljene crne rotkve. Trebalo bi da dobijete 3 l soka. Isceđeni sok čuvajte u frižideru. Preostala vlakna nakon ceđenja pomešajte sa šećerom, u odnosu kilogram vlakana sa 500 g šećera, i u to dodajte 300 g meda. Dobijenu mešavinu stavite na toplo mesto.

U početku čišćenja jetre uzimajte po kašičicu soka, sat vremena nakon svakog obroka. Dozu postepeno povećavajte do jednog decilitra. Kada sav sok popijete počnite sa dodavanjem pripremljene mešavine od vlakana u jelo, od dve do tri kašičice po obroku.

Upućeni tvrde da ovaj narodni lek, osim što pročišćava jetru, jača srce i pluća. Za vreme terapije izbegavajte masnu i ljutu hranu.

n U teglu od 3 l stavite na komadiće iseckane, 3 oprane neoguljene cvekle. U to dodajte 3 kašičice pšeničnog brašna i 500 g šećera. Teglu ostavite na sobnoj temperaturi na tamnom mestu dva dana. Nakon toga u tu smesu dodajte 700 g suvog grožđa, 4 šoljice šećera i pola šoljice vode. Uz svakodnevno mešanje ostavite da sve odstoji sedam dana, a zatim sadržaj procedite.

Od mešavine bi trebalo da dobijete oko litar soka. Uzimajte po kašičicu soka 3 puta na dan, 30 minuta pre obroka. Kada ispijete svu količinu napravite tromesečnu pauzu, a onda ceo postupak ponovite, sa pauzama još 2 puta.

Peršun ispira bakterije iz organizma

PERŠUN je nadaleko čuven kao biljka koja doprinosi ubrzanom izbacivanju tečnosti iz organizma, pa je posebno preporučljiva kod osoba koje imaju obolele bubrege i probleme sa mokraćnim putevima. Koren ove biljke deluje kao diuretik i koristi se za lečenje raznih oblika vodene bolesti, kakve su prekomerno nakupljanje tečnosti u organizmu. Iako se u tradicionalnoj medicine preporučuje i kod artritisa i gihta, pokazalo se da peršun efikasno ispira bakterije iz urinarnog trakta, u slučaju infekcije mokraćnih organa, kao i nakon operacije prostate, radi bržeg oporavka.

Osim tečnosti, podstiče i izlučivanje soli iz organizma što pozitivno deluje na smanjenje krvnog pritiska i ujedno pomaže kod gojaznosti. Listovi peršuna su izvrstan izvor vitamina C, pa je dobro jesti ih i u svežem obliku.

ČAJ OD PERŠUNA ZA MRŠAVLJENJE

Postoji vjerovanje da se od peršunovog čaja može izgubiti 1-2 kg, a mnogi čajevi za mršavljenje sadrže peršun. Od njega se kilogrami tope samo zato, što iz tijela izlazi mnogo vode. Biljka peršuna nam pomaže da se tijelo očisti, ali ne očekujte mnogo više od toga.

ČAJ OD PERŠUNA ZA JAČANJE POTENCIJE

Pomiješajte 100 gr. korijena i 100 gr. sjemena peršuna. Od te mješavine uzmite po dvije kašičice i kuhajte 5 minuta u 2 dl vode. Poklopite, pustite da odstoji sat vremena i procijedite. Po želji čaj možete zasladiti sa medom od žalfije ili ruzmarina, a pije se naveče. Pored ovog čaja, dobro se pokazao i sok od celera i to 1 dl u manjim gutljajima.

ČAJ OD PERŠUNA ZA ČIŠĆENJE KRVI

Uzmite po 100 grama korijena i lista peršuna, 100 grama kleke i 100 grama maslačka.

Od mješavine ovih biljaka uzmite 2 kašike i prelijte sa 6 dl ključale vode. Poklopite i pustite da odstoji sat vremena, te procijedite. Nije loše da bobice kleka i zgnječite.

Ovakav čaj pijete zaslađen 3 puta dnevno po 2 dl, a toj terapiji možete dodati i kapi propolisa tako što u čaj ukapate 3 puta po 10 kapi.

ČAJ OD PERŠUNA ZA ČIŠĆENJE BUBREGA I BUBREŽNIH KAMENACA

Pomiješajte po 100 grama korijena, lista i sjemena peršuna. Od mješavine uzmite 2 kašike i kuhajte 5-8 minuta u 2 dl vode. Držite poklopljeno sat vremena i procijedite. Pije se po jedna šolja prije jela, sve dok se čaj ne potroši.

Pored toga što je dobar za pijesak i kamenje u bubrezima, ovaj čaj je dobar i protiv žutice, liječenja slezene i jetre.

Čaj od korena

Koren peršuna koji teži oko 15 grama isecka se na sitne kockice i ubaci u 200 mililitara ključale vode i dodatno prokuva još pet minuta. Posuda se potom poklopi i ostavi da se prohladi oko 15 minuta, nakon čega se iscedi i konzumira mlak bez dodatnih zaslađivača. Da bi mogao da ispolji sve svoje lekovite moći potrebno je piti dve do tri šolje ovog napitka u toku dana.ČAJ OD PERŠUNA U TRUDNOĆI

Biljka peršuna ima jako estrogeno djelovanje i koristi se za omekšavanje grudi i stvaranje mlijeka kod dojilja, za izazivanje mjesečnog ciklusa i olakšavanje samog poroda.

Pored svega navedenog, ako u trudnoći želite koristiti čaj od peršuna, morate biti jako oprezni i s toga vam preporučujemo da se posavjetujete sa svojim ginekologom.

OBLOZI OD PERŠUNA ZA UPALU OČIJU                      

Izvadite sredinu toplog hljeba i dobro izmješajte sa lišćem peršuna. Od te mješavine napravite oblog sličan palačinki i držite na očima sat vremena.

SOK OD PERŠUNA

Uzmite 1 kg meda od bagrema, 2 dl soka od korijena i lista peršuna i 5 dl soka od malina.

Sve sastojke trebate dobro promiješati i uzimati 3 puta po jednu kašiku prije jela.

Ovako pripremljen sirup tj. sok od peršuna, trebaju piti osobe koje imaju anksiozni poremećaj, jer smiruje nervnu napetost.

Važna napomena:

Zabranjena je upotreba peršunovog toksičnog eteričnog ulja, jer može izazvati posljedice za zdravlje: iritira želudac, izaziva masnu jetru, djeluje halucinogeno, izaziva aritmiju, a kod trudnica može izazvati pobačaj. Korijen peršuna sadrži sastojak, koji kod osjetljivih osoba može izazvati fotodermatitis. Peršunovo ulje se smije koristiti samo prema ljekarskom receptu, a djelotvorno je kod infekcija mokraćnih kanala i pojave krvi u mokraći, pojave kamenaca u bešici i bubrezima. Za spoljnu upotrebu se koristi kod uboda insekata (posebno komaraca).