REPA KAO LIJEK ZA BRONHITIS A POSEBNO ZA DEKTOKSIKACIJU

Repa je povrtnica koja se brzo razvija. Za ljetnu potrošnju sije se od marta i aprila, a za jesensku i zimsku potrošnju krajem juna i početkom jula. Repa za rast traži dovoljno vlage i ph neutralno zemljište. Veoma je osjetljiva na nedostatak vlage i tada korijen postaje grub i gorak. Ukoliko je zemljište kiselo, repa je osjetljivija na bolesti i štetočine i skraćuje joj se vrijeme čuvanja u skladištu. Repa ne voli direktno đubrenje stajnjakom i dolazi u drugoj godini nakon đubrenja. Ukoliko se đubri stajnjakom, formira šupalj korijen. Dobre predkulture za repu su krompir, krastavac, paradajz, a dobri susjedi su neven, grašak, pasulj, špinat, zelena salata.

Sjetva se obavlja na gredicama visine 10 do 15 cm. Razmak u redu je 5 cm, a između redova 40 cm. Može se posijati i na manji međuredni razmak od 20 cm, ali se tada razmak u redu povećava od 5 do 10 cm. Za 1 m² potrebno je 0,3 g sjemena koje se sije na dubinu od 1,5 do 2cm. Na optimalnoj temperaturi od 18ºC repa niče za 3 do 5 dana. Minimalna temperatura nicanja je od 2 do 5ºC. Da bi se olakšala sjetva, sitno sjeme se miješa sa pijeskom u omjeru 1:10. Mlada biljka može da izdrži i kratkotrajni mraz od -2 do -3ºC, dok su starije biljke nešto otpornije i mogu da izdrže i -5ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj se kreće do 20ºC. Najbolje joj odgovaraju umjereno topla ljeta.

Repu je potrebno redovito zalijevati i đubriti. Tokom sadnje može se na 1 m² dodati i 100 g pepela koji pozitivno djeluje na repu. Nakon 5 do 6 sedmica može se repa vaditi iz zemlje. Najbolje je repu vaditi kada je prečnik korijena od 7 do 10 cm i tada je najukusniji, a može se vaditi i kada je sitniji 4 do 5 cm. Za jesenju i zimsku potrošnju vadi se iz zemlje tokom septembra i oktobra.

Veoma su ukusni i mladi listovi repe. U tu svrhu tokom zime, kada se repa vadi iz zemlje, pojedino korjenje ponovo zasaditi u saksije i staviti na toplo i svijetlo mjesto. Na ovaj način ćemo isforsirati formiranje mladih listova.

Najčešća i najopasnija štetočina repe su buvači, posebno za mlade biljke. Štete od njih se prepoznaju po malim, sitnim rupicama koje prave na listovima. U stanju su da za 3 dana potpuno unište usjev repe. Biljke se mogu posipati pepelom ili tretirati različitim biljnim pripravcima od duvana, bijelog luka, nevena, ljute paprike. Takođe, buvači ne vole vlažno i malčirano zemljište. Osim buvača, veoma često se na repi primjećuju i lisne uši, posebno u proljetnoj proizvodnji.

Ako ste za praznike previše uživali u svakom slanom i slatkom jelu koje se našlo na vašem stolu, onda je sada pravi čas da više kulinarske pažnje posvetite repi. Namirnici koja jednako dobro pliva u tzv. domaćoj kuhinji i modernim jelovnicima te ima sve više zagovornika medu poklonicima jednostavne a zdrave prehrane. Jedan od razloga je dostupnost repe, a drugi koji je usput rečeno puno interesantniji: snažan detoksikacijski učinak zahvaljujući kojemu se nakon konzumiranja ove namirnice organizma ubrzano rješava nakupljenih štetnih tvari a i daje odgovor na pitanje kako smršati na zdrav način.

Repa je vjerojatno najpoznatije korje- nasto povrće iz porodice kupusnjača i odlikuje ju bogata povijest. Latinsko ime joj je Beta vulgaris ssp. crassa, stručnjaci smatraju da potječe s područja Medite­rana, a prvi zapisi o njezinoj upotrebi datiraju još iz 2.000 godine p.n.e. Njezine prehrambene i ljekovite osobi­ne cijenili su Stari Kinezi ali i Rimljani koji su, između ostaloga, repi pripisivali i afrodizijačka svojstva. Danas znamo da je repa sastavni dio tradicionalne japanske kuhinje te nezaobilazni sastojak na američkim, francuskim, njemačkim te norveškim i švedskim stolovima.

Puna je vode i vlakana Mada je jestivo i njezino lišće, kod nas se obično priprema korijen tj. donji dio repe što raste u zemlji. Zato govorimo dal je repa bijele boje, okruglog ili ovalnog oblika i može biti teška od pola do jednog kilograma. Mlada i netom izvađena repa je blagog, gotovo slatkastog okusa dok on kod dozrele postaje Ijutkast. S obzirom da dozrijeva ujesen, svježa repa dostupnoj nam je čitavu zimu, a kisela i tijekc proljeća. Od 100 g sirove i svježe rep čok 87,5 g zauzima voda, 6,7 g odnose se na ugljikohidrate, a 2,8 g na prehrambena vlakna. Sa 100 g repa tako u organizam unosimo tek 42 kcal, čime se ona svrstava među poželjne namirnice u različitim dijetama za mršavljenje. Zbog značajne doze vlakana česti je zimski saveznik u rješa­vanju probavnih problema, ali i očuvanju zdravlja crijeva te jačanju tjelesne obrane. Ipak, najpoznatija je po djelotvornom či­šćenju organizma što joj je priskrbilo naziv apsolutnog šampiona detoksikacije. Bogata je, naime, glukozinola- tima – fitotvarima koje ubrzanim funkcionira­njem enzima pospješu­ju tjelesni metabolizam i izbacivanje štetnih tvari iz organizma.

Jaki antioksidativni dvojac

Slabije je poznato da je repa dobar izvor minerala, od željeza i magnezi­ja koji su važni za dobru krvnu sliku i rad srca, do kalcija i fosfora neophodnih za zdravlje naših kosti i zubi. Amerikanci su potvrdili i njezin zavidan vitaminski status, tako prema USDA Nutrient Database sadrži značajne količine vitamina B3, B6 te posebno B9 (folne kiseline), ali i dosta vitamina C te beta karotena. S obzirom da su beta karoten i vitamin C poznati antioksidansi koji djelotvorno sprečavaju prijevremeno starenje i propadanje tkiva, ali ujedno pomažu i u zaštiti od raka te srčanožilnih bolesti, o repi se u posljednje vrijeme govori i kao o antikancerogenoj namirnici. U narodnu je odavno poznata kao sredstvo protiv zatvora te izvrstan čistač jetre, žučnog mjehura i žučnih puteva. Nerijetko se koristi i za podizanje tjelesne obrane, posebno od virusnih i bakterijskih infekcija koje vrebaju u hlad­nom dijelu godine.

Može sirova, ali i kisela

Najviše hranjivih sa­stojaka ima u svježoj repi. Mlada i oguljena repa, prerezana napola može se peći ili karamelizirati sa šećerom i maslacem. Od svježe i oguljene te narezane na re­zance obično radimo salatu, a možemo je i kuhati na pari ili vodi te uz dodatak vrhnja pripremiti umak ili prilog pečenom mesu. Najčešće se od sirove repe radi juha ili varivo. No, ona se poput kupusa može i kiseliti, a takva kisela repa je nešto siromašnija vitaminima, no zato bogatija prehrambenim vlaknima i minera­lima, posebno natrijem. Zato je posebno draga osobama s niskim krvnim tlakom ili sporom stolicom. Obično kiselu repu pri­premamo s grahom, krompirom, ječmom te svježim svinjskim ili suhim mesom.

PROBAJTE! STO VAS KOŠTA? SMRŠAJTE

Narodna medicina ukazuje na dvije važne zdravstvene blago­dati repinog soka. Provjerite.

Kako nam repa može pomoći?

• Repa  je odličan lijek za mnoge bolesti. Jedna od njih je i bronhitis. Naime, pire od repe kuhan u mlijeku (najbolje kozjem) koristio se za ublažavanje simptoma bronhitisa. Osim toga, juha od repe, po receptu naših baka, itekako će nam dobro doći ako imamo problema s bolesnim plućima, prehladom, ali i bilo kojim drugim problemom vezanim za dišne organe.Vanjski čirevi, ali i bilo koje druge kožne tegobe kao što su rane, ozebline i sl. mogu se tretirati oblozima od repe. Sve što trebate je zgnječiti repu s kruhom i mlijekom i staviti na bolno mjesto. Repa je odlična u pročišćavanju i dezinficiranju.