Repa je povrtnica koja se brzo razvija. Za ljetnu potrošnju sije se od marta i aprila, a za jesensku i zimsku potrošnju krajem juna i početkom jula. Repa za rast traži dovoljno vlage i ph neutralno zemljište. Veoma je osjetljiva na nedostatak vlage i tada korijen postaje grub i gorak. Ukoliko je zemljište kiselo, repa je osjetljivija na bolesti i štetočine i skraćuje joj se vrijeme čuvanja u skladištu. Repa ne voli direktno đubrenje stajnjakom i dolazi u drugoj godini nakon đubrenja. Ukoliko se đubri stajnjakom, formira šupalj korijen. Dobre predkulture za repu su krompir, krastavac, paradajz, a dobri susjedi su neven, grašak, pasulj, špinat, zelena salata.
Sjetva se obavlja na gredicama visine 10 do 15 cm. Razmak u redu je 5 cm, a između redova 40 cm. Može se posijati i na manji međuredni razmak od 20 cm, ali se tada razmak u redu povećava od 5 do 10 cm. Za 1 m² potrebno je 0,3 g sjemena koje se sije na dubinu od 1,5 do 2cm. Na optimalnoj temperaturi od 18ºC repa niče za 3 do 5 dana. Minimalna temperatura nicanja je od 2 do 5ºC. Da bi se olakšala sjetva, sitno sjeme se miješa sa pijeskom u omjeru 1:10. Mlada biljka može da izdrži i kratkotrajni mraz od -2 do -3ºC, dok su starije biljke nešto otpornije i mogu da izdrže i -5ºC. Optimalna temperatura za rast i razvoj se kreće do 20ºC. Najbolje joj odgovaraju umjereno topla ljeta.
Repu je potrebno redovito zalijevati i đubriti. Tokom sadnje može se na 1 m² dodati i 100 g pepela koji pozitivno djeluje na repu. Nakon 5 do 6 sedmica može se repa vaditi iz zemlje. Najbolje je repu vaditi kada je prečnik korijena od 7 do 10 cm i tada je najukusniji, a može se vaditi i kada je sitniji 4 do 5 cm. Za jesenju i zimsku potrošnju vadi se iz zemlje tokom septembra i oktobra.
Veoma su ukusni i mladi listovi repe. U tu svrhu tokom zime, kada se repa vadi iz zemlje, pojedino korjenje ponovo zasaditi u saksije i staviti na toplo i svijetlo mjesto. Na ovaj način ćemo isforsirati formiranje mladih listova.
Najčešća i najopasnija štetočina repe su buvači, posebno za mlade biljke. Štete od njih se prepoznaju po malim, sitnim rupicama koje prave na listovima. U stanju su da za 3 dana potpuno unište usjev repe. Biljke se mogu posipati pepelom ili tretirati različitim biljnim pripravcima od duvana, bijelog luka, nevena, ljute paprike. Takođe, buvači ne vole vlažno i malčirano zemljište. Osim buvača, veoma često se na repi primjećuju i lisne uši, posebno u proljetnoj proizvodnji.
Ako ste za praznike previše uživali u svakom slanom i slatkom jelu koje se našlo na vašem stolu, onda je sada pravi čas da više kulinarske pažnje posvetite repi. Namirnici koja jednako dobro pliva u tzv. domaćoj kuhinji i modernim jelovnicima te ima sve više zagovornika medu poklonicima jednostavne a zdrave prehrane. Jedan od razloga je dostupnost repe, a drugi koji je usput rečeno puno interesantniji: snažan detoksikacijski učinak zahvaljujući kojemu se nakon konzumiranja ove namirnice organizma ubrzano rješava nakupljenih štetnih tvari a i daje odgovor na pitanje kako smršati na zdrav način.
Repa je vjerojatno najpoznatije korje- nasto povrće iz porodice kupusnjača i odlikuje ju bogata povijest. Latinsko ime joj je Beta vulgaris ssp. crassa, stručnjaci smatraju da potječe s područja Mediterana, a prvi zapisi o njezinoj upotrebi datiraju još iz 2.000 godine p.n.e. Njezine prehrambene i ljekovite osobine cijenili su Stari Kinezi ali i Rimljani koji su, između ostaloga, repi pripisivali i afrodizijačka svojstva. Danas znamo da je repa sastavni dio tradicionalne japanske kuhinje te nezaobilazni sastojak na američkim, francuskim, njemačkim te norveškim i švedskim stolovima.
Puna je vode i vlakana Mada je jestivo i njezino lišće, kod nas se obično priprema korijen tj. donji dio repe što raste u zemlji. Zato govorimo dal je repa bijele boje, okruglog ili ovalnog oblika i može biti teška od pola do jednog kilograma. Mlada i netom izvađena repa je blagog, gotovo slatkastog okusa dok on kod dozrele postaje Ijutkast. S obzirom da dozrijeva ujesen, svježa repa dostupnoj nam je čitavu zimu, a kisela i tijekc proljeća. Od 100 g sirove i svježe rep čok 87,5 g zauzima voda, 6,7 g odnose se na ugljikohidrate, a 2,8 g na prehrambena vlakna. Sa 100 g repa tako u organizam unosimo tek 42 kcal, čime se ona svrstava među poželjne namirnice u različitim dijetama za mršavljenje. Zbog značajne doze vlakana česti je zimski saveznik u rješavanju probavnih problema, ali i očuvanju zdravlja crijeva te jačanju tjelesne obrane. Ipak, najpoznatija je po djelotvornom čišćenju organizma što joj je priskrbilo naziv apsolutnog šampiona detoksikacije. Bogata je, naime, glukozinola- tima – fitotvarima koje ubrzanim funkcioniranjem enzima pospješuju tjelesni metabolizam i izbacivanje štetnih tvari iz organizma.
Jaki antioksidativni dvojac
Slabije je poznato da je repa dobar izvor minerala, od željeza i magnezija koji su važni za dobru krvnu sliku i rad srca, do kalcija i fosfora neophodnih za zdravlje naših kosti i zubi. Amerikanci su potvrdili i njezin zavidan vitaminski status, tako prema USDA Nutrient Database sadrži značajne količine vitamina B3, B6 te posebno B9 (folne kiseline), ali i dosta vitamina C te beta karotena. S obzirom da su beta karoten i vitamin C poznati antioksidansi koji djelotvorno sprečavaju prijevremeno starenje i propadanje tkiva, ali ujedno pomažu i u zaštiti od raka te srčanožilnih bolesti, o repi se u posljednje vrijeme govori i kao o antikancerogenoj namirnici. U narodnu je odavno poznata kao sredstvo protiv zatvora te izvrstan čistač jetre, žučnog mjehura i žučnih puteva. Nerijetko se koristi i za podizanje tjelesne obrane, posebno od virusnih i bakterijskih infekcija koje vrebaju u hladnom dijelu godine.
Može sirova, ali i kisela
Najviše hranjivih sastojaka ima u svježoj repi. Mlada i oguljena repa, prerezana napola može se peći ili karamelizirati sa šećerom i maslacem. Od svježe i oguljene te narezane na rezance obično radimo salatu, a možemo je i kuhati na pari ili vodi te uz dodatak vrhnja pripremiti umak ili prilog pečenom mesu. Najčešće se od sirove repe radi juha ili varivo. No, ona se poput kupusa može i kiseliti, a takva kisela repa je nešto siromašnija vitaminima, no zato bogatija prehrambenim vlaknima i mineralima, posebno natrijem. Zato je posebno draga osobama s niskim krvnim tlakom ili sporom stolicom. Obično kiselu repu pripremamo s grahom, krompirom, ječmom te svježim svinjskim ili suhim mesom.
PROBAJTE! STO VAS KOŠTA? SMRŠAJTE
Narodna medicina ukazuje na dvije važne zdravstvene blagodati repinog soka. Provjerite.
Kako nam repa može pomoći?
Repa je odličan lijek za mnoge bolesti. Jedna od njih je i bronhitis. Naime, pire od repe kuhan u mlijeku (najbolje kozjem) koristio se za ublažavanje simptoma bronhitisa. Osim toga, juha od repe, po receptu naših baka, itekako će nam dobro doći ako imamo problema s bolesnim plućima, prehladom, ali i bilo kojim drugim problemom vezanim za dišne organe.Vanjski čirevi, ali i bilo koje druge kožne tegobe kao što su rane, ozebline i sl. mogu se tretirati oblozima od repe. Sve što trebate je zgnječiti repu s kruhom i mlijekom i staviti na bolno mjesto. Repa je odlična u pročišćavanju i dezinficiranju.
